NARANČASTA RUŽA
UIR Zagreba
Simbol veselja i prijateljstva, sreće i zahvale, gostoprimstva, izvor svjetla i topline, mudrosti i moći, uživanja u životu.
Simbol nježnosti, osjećaja, sjećanja, budućnosti, sadašnjosti-htijenja, volje, ponosa i upornosti.
Tako mala, krhka, žilava, otporna - govori, misli, iščekuje.
Tepam joj nježno, gledam njene latice, pogledom me skuplja prosutog na hrpu, sa mnom diše, plače, tuguje i moli. Tako mala, a tako velika.
Sluša me, osluškuje, hvali i kritizira. Slušam ponizan, klečim, nadam se - nada sve objedinjuje - sve pokriva ,skriva, potiskuje i odbacuje. Gledam te pognut, zgrčen u iščekivanju -pogled ti skrene u trzaju, sjena te prekrije, odsutna i daleka. Nježno me prekri tamnim očima, zabljesni iskrom ufanja da budem poželjan, blizak, blizu, dopusti sadržaju šutnje da zapliva držeći te za ruku - toplu, nježnu, a tako čvrstu. Dozvoli laticama da se šire, da me upiju, prime u narjučje ,zagrle nježno.
Zbilja boja stapa se u nama, suza klizne po kamenu, tu smo do nekog sutra, ti i ja, nesavršeni ali zbiljski, tužni ali veseli, ponizni ali ponosni, nježni ali jaki, ogrebani, izgrebani, načeti, prazni i puni, čemerni i bolni, ranjivi s prošlošću i bez nje, s budućnošću i bez nje, sa sadašnjošću - možda - nada brusi našu tupost svakodnevno i uporno. Ti si mirisna poezija, udišem tvoju ljepotu boja i nježno te polažem na uzglavlje trajnosti.
Autor: Tugomir Eršek